prezentacije

Samostalni (slobodni) umjetnik 2022

Prvo izdanje priručnika pod nazivom „Samostalni (slobodni) umjetnik“ objavili smo 2019. godine u suradnji s Kreativnim centrom Poligon iz Ljubljane. Priručnik smo objavili u sklopu međunarodnog projekta „Suradnja i (z)druženje“ koji je financirala Zaklada Kultura nova.

Tri godine poslije odlučili smo priručnik nadopuniti te redizajnirati, odnosno još više ga prilagoditi potrebama članova HUiU-a, ali i ostalih samostalnih (slobodnih) umjetnika s kojima surađujemo na najrazličitijim aktivnostima i projektima.

Dakle, polazišna točka za nadopunu priručnika upravo su nam pitanja koja svakodnevno dobivamo od naših članova, posebice onih novih koje svake godine od 2016. godine primamo u udrugu temeljem godišnjih javnih poziva za prijem novih članova u HUiU. Trenutnu u HUiU djeluje 58 interdisciplinarnih umjetnika iz cijele Hrvatske te susjednih nam zemalja Italije i Slovenije.

Da bismo im olakšali bolje snalaženje i pozicioniranje na tržištu rada u Hrvatskoj, u priručniku smo saželi najbitnije članke Zakona o pravima samostalnim umjetnicima i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. U prošireno izdanje priručnika također smo uvrstili i ogledne primjerke ugovora (autorski i umjetnički) koje trebaju razlikovati priliko sklapanja poslova s naručiteljima njihovih proizvoda i usluga. Kroz priručnih ih nadalje educiramo koja vrsta ugovora zakonski odgovara kojem poslu, odnosno koji je ugovor za njih najisplativiji s obzirom na proizvod ili uslugu koju nude na tržištu rada.

Priručnik smo zaključili prednostima i pravima koje umjetnici ostvaruju učlanjenjem u neku od strukovnih udruga u Hrvatskoj te smo predstavili kriterije i prijavnicu za učlanjenje u Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika – HUiU.

Online priručnik „Samostalni (slobodni) umjetnik 2022“ se može preuzeti na http://www.huiu.hr/wp-content/uploads/2023/01/SAMOSTALNI-UMJETNIK-prirucnik-2022.pdf

Drugo izdanje priručnika „Samostalni (slobodni) umjetnik“ u 2022. godini u sklopu projekta „IN DIS ART, projekt redovne djelatnost HUiU-a“ sufinanciraju Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Pula i Zaklada Kultura nova.

Fotoromanzo “Pusta zemlja” _ PROSTOR kolektiva

U četvrtak, 8.12.2022. u 19 sati otvara se izložba: Fotoromanzo/fotografska poema uz tekst ‘Puste zemlje’ Thomasa Sternsa Eliota (1922.), u prijevodu Antuna Šoljana.

Izložbu je realizirao PROSTOR kolektiva: Igor Dražić, Gordana Trajković i Nevena Trgovčić.

“Dok kolektivna svijest postaje sve plošnija, nužnost prepoznavanja glasova koji će dijeliti tvoju istinu o spoznaji okrutnog i očito neupitnog postaje prioritet.

Poema „Pusta zemlja“ T.S. Eliota odjeknula je našem malom trojcu kao ključni sugovornik i ishodišna misaona točka kako bismo konkretizirali vapaj za smislom suvremenog društva.

Eliotovu globalnu priču o ispraznosti postojanja civilizacije, sveobuhvatnu, a sabijenu u svega desetak stranica stihova, književnu crnu rupu koja je usisala miljokaze ljudske pisane riječi, prenijeli smo u pulsku priču.

Preko Pokopa mrtvaca i opipljive jalovosti postojanja, Partije šaha iz koje smo posudili motiv dviju kafanskih drugarica koje bez mogućnosti izbora pristaju otjeloviti surovost svijeta određenog muškom dominacijom, u izmorenom ciklusu neostvarivanja svrhe, preko Propovijedi vatre i Smrti od vode i do konačnog (?) pjevanja Što je rekao grom i natruhom nade da će doći kraj iscrpljujućeg beznađa, ne ispuštajući ni slova, lutamo „pustom zemljom“.

Zahvaljujemo Eliotu i svima koji nas uporno upozoravaju na ponor u koji kao vrsta srljamo, a dotad, u nemogućnosti sagledavanja stanja sadašnjice grada, poklonili smo si stoljeće odmaka, kako bismo isti mogli oplakati.”

PROSTOR kolektiva

Izložba ostaje otvorena do 23.12..2022.

Izložba i program HUiU galerije financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Pule – odjel za kulturu i razvoj civilnog društva, Zaklade Kultura nova i Istarske županije – odjel za kulturu i zavičajnost

HUiU galerija
Zagrebačka 27, Pula
Radno vrijeme: pon-pet 12 – 20h

KAZINOTI & KOMENDA: Dizajn za oko i uho

U četvrtak 17. studenog u 19 sati u HUiU galeriji otvara se izložba dizajnerskog studija KAZINOTI&KOMENDA pod naslovom DIZAJN ZA OKO I UHO. Izložba daje pregled najzanimljivijih radova ovog istaknutog splitskog dizajnerskog studija nastalih u proteklih desetak godina, prije svega u mediju plakata, za niz kulturnih, glazbenih i filmskih manifestacija, ali i kratke videe i festivalske špice, omotnice muzičkih izdanja i druge tiskane materijale. Kustos izložbe je Marko Golub, a ostat će otvorena do 6. prosinca 2022.

VIŠE: http://dizajn.hr/blog/kazinoti-komenda-dizajn-za-oko-uho/

Iz teksta Marka Goluba:
U jedanaest godina koliko djeluje, studio Kazinoti&Komenda etablirao se kao jedan od najzanimljivijih, najagilnijih i najproduktivnijih na hrvatskoj dizajnerskoj sceni, i to s radovima koji svjedoče o vrlo vibrantnoj lokalnoj kulturnoj sceni u Splitu odakle djeluju, te sukreiraju njen vrlo visok standard vizualnog komuniciranja. Zahvaljujući snažnoj energiji Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija splitskog UMAS-a doista je riječ o sredini koja je u ovom smislu iznimno kompetitivna i u kojoj dizajneri imaju puno toga za naučiti jedni od drugih, te stoga ne čudi da glavnina najvažnijih radova Kazinotija&Komende nastaje upravo u lokalnom kontekstu, mahom za neke nove, pretežno nezavisnokulturne, ali i institucionalne projekte i inicijative.
Dizajn Kazinotija&Komende ne može se svesti na jedan karakterističan pristup, stil ili način rada – pogledamo li njihove radove vidjet ćemo sve u rasponu od dovitljivih tipografskih rješenja, preko kolaža, do šarmantne art direkcije fotografije, u svemu tome su jednako vješti i imaju izuzetan osjećaj za odlučivanje kada i gdje primijeniti koji pristup, ili kada u istom kontekstu napraviti nešto posve neočekivano.
No moj prvi dojam nije bio vezan za ništa od navedenog, nego za jedan, za hrvatsku scenu uglavnom nekarakterističan žar igre i optimizma. Za kakav god kontekst radili, uvijek na površinu izbije taj gotovo infantilno vedar pogled na svijet. Uostalom, čak je i njihov plakat za projekt REimagining Europe (2020.) uspio u funeralnom motivu (luftmadracu u obliku sarkofaga) i u pesimističnoj temi (budućnost Europe u osvit pandemije) pronaći nešto smiješno.

Drugo što će ova izložba, vjerujem, uspjeti istaknuti je osjetljivost ovih dizajnera na kontekst, sposobnost da u svakom sadržaju koji interpretiraju pronađu nešto što je univerzalno razumljivo, ali i od jasnog značaja za lokalnu sredinu i svoje sugrađane, te sposobnost da u vizualnu komunikaciju upletu one elemente koje su osluhnuli oko sebe, bilo da su ih pronašli u karakteru onog za što dizajniraju ili u prostoru i među ljudima s kojima žive. Stoga su mnogi od njihovih plakata, recimo, ne samo lijepi plakati, nego male studije o tome što sve i na koji način grafički dizajn može reći o, na primjer, glazbi, doživljaju gledanja filma pod vedrim nebom, zajednici, ili relaciji Brača i kozmosa.
Koncept izložbe Dizajn za oko i uho iskristalizirao se razmišljanjem o jednom mogućem tematskom pregledu grafičkog dizajna studija Kazinoti&Komenda, ne toliko retrospektivi koliko pokušaju da se sintetizira njihov način razmišljanja, sklop tema koje su im najbliže i u kojima su realizirali neke od svojih najboljih radova. Sam naslov referira se na sadržaj, naime, većina ovdje prikazanih radova pripadaju području dizajna za različita filmska i glazbena događanja (Festival mediteranskog filma Split, Dani nove glazbe, Hrvatski dom Split, MAG festival, Ispod bine), uz manji izbor omotnica nosača zvuka (Valentino Boskovic, Libar, različita izdanja Croatia Recordsa).
U medijskom smislu prevladavaju plakati, ali oni tu nisu samo kao izolirani artefakti, nego i kao primjena vizualnih identiteta koje je studio dizajnirao za iste te manifestacije – riječ je, naime, o dugotrajnijim suradnjama, gdje Kazinoti&Komenda sukcesivno oblikuju identitete festivala i događanja iz sezone u sezonu. Uz plakate, upravo vizualni identiteti čine najreprezentativnije radove ovog studija, potom su tu oblikovanje knjiga i publikacija, prostorna signalizacija, oblikovanje postava izložbi i ambalaža, dakle gotovo sva područja, u tradicionalnom smislu, vizualnih komunikacija. No naslov izložbe reflektira još nešto – Karlo Kazinoti i Mišo Komenda od ranih se 2000-ih aktivno bave i glazbom (od 2003. Leut Magnetik, a od 2015. RØLØ), štoviše ta aktivnost predatira njihove profesionalne dizajnerske početke, i nešto od tog interesa i iskustva se prelijeva i u sam dizajn. (…)

KAZINOTI & KOMENDA: DIZAJN ZA OKO I UHO
HUiU galerija, Zagrebačka 27, Pula
17. 11. – 6. 12. 2022.
Kustos izložbe: Marko Golub
Grafički dizajn: Kazinoti&Komenda
Autori postava: Marko Golub, Karlo Kazinoti, Mišo Komenda
Produkcija i organizacija: Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija i HUiU galerija (međugalerijska razmjena programa)

HUiU galerija
Zagrebačka 27, Pula
Radno vrijeme: pon-pet 12 – 20h

RELI PO GALERIJAMA 2022 / “Otvorene manipulacije” Vladimir Butković

“Otvorene manipulacije” istražuju neke od recentnih eksperimentalnih formi u fotografiji poput primjerice “glitch” tehnike te sličnih postupaka, no to je samo početni temelj za daljnja istraživanja, bilo digitalna ili analogna, koja zapravo ujedinjuju te dvije forme te ih vode u razne neiscrpne fotografske “igre”.

Vladimir Butković (1973), fotografijom se aktivno počinje baviti 1996. u sklopu FK “Pula”. Od tada sudjeluje na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je FIAP diplome na tada tradicionalnom međunarodnom foto festivalu u Rovinju 2000. godine. U godinama koje slijede aktivan u raznim umjetničkim disciplinama poput glume, performansa, glazbe.

Otvorenje izložbe u sklopu Relija po galerijama 11.11.2022. u 17 sati

Izložba traje do 16.11.2022.

Program HUIU galerije sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija, Zaklade Kultura nova, Grada Pule i Istarske županije.

In frame – multimedijalna serija radova Bojana Koštića

Serija radova In frame multimedijalna je serija radova nastala tijekom 2021. godine, a trenutno ju čini 5 samostalnih radova (serija će se proširivati, a neki radovi nastaju site-specific). Cijela serija kao polazišnu točku uzima kadar, odnosno frame (kadar, okvir, granica vidljivog, struktura) koji služi kao određena granica unutar koje radovi nastaju. Ta granica je i doslovna, određena fizičkim stranicama kadra ili okvira, ali i metaforična – unutar tih granica sam sebe zatvaram i jedino unutar njih djelujem. U svim radovima iz serije koristim vlastito tijelo, odnosno ja sam subjekt svih radnji koje izvodim u nametnutim si okvirima. Radnje su minimalne u svom pristupu, s ciljem što jasnije interpretacije određenih emocija i stanja – straha, strepnje, izgubljenosti, zatvorenosti, pritiska, praznine… Iako sam sebe zatvaram u okvire pojedinog medija, istovremeno te iste granice ukidam svojim intervencijama. U medij se zatvaram, ali kroz njega se i oslobađam. Ideja za ovu seriju se rodila tijekom 2020. i 2021. godine, godine obilježene izolacijom i zatvaranjima – kolektivnim i individualnim. Radovi su nastali kao rezultat mojih osobnih preispitivanja vlastite uloge umjetnika u postojećim kulturno-društvenim okvirima. Koja je moja pozicija, koliko sam slobodan unutar nje djelovati i na koji način? Ovi radovi daju jednu interpretaciju te pozicije umjetnikâ u (ne)postojećim galerijsko-izlagačkim okvirima, autoironijski otkrivaju moje strahove i dileme o vlastitoj poziciji unutar tog konteksta, a kroz humor i apsurd nude bijeg iz tih (samo)nametnutih granica.

In Frame

„Serija radova Bojana Koštića In Frame satkana je od niza multimedijskih instalacija. Glavni protagonist – autor –ostvaren (auto)refleksijama i dostignut vlastitim odrazom nalazi se unutar svojevrsne diverzije prostora medija. Odražen je esencijom kadra – framea – okvira pojavnog i vidnog konstrukta kojim uzima u obzir i obličje monolitnog postamenta koji određuje potpunu vizualizaciju.

Svaki oblik uspostavlja granicu kretanja između fizikalnog, fizičkog i virtualnog prostora koji nas tehnološki obavija u zlatnoj groznici tehnologije unutar sveopće matrice nestvarnog. To i svaka umjetnost jest, rasprostranjena između skladnih i neskladnih, stvarnih i nestvarnih zbivanja, događaja i interakcija s tehnološkim prirodnim čarolijama koje pokatkad vraškom smislenošću uspostavljaju naše mjesto u svijetu i kozmosu. Definiranjem između ja-forme i viđenog postavljamo ga u određene konstrukcije izvan kojih u kvantnome svijetu ne postoji ništa, pa ni red vremena. Simbolske unutrašnjosti i doslovne vidljivosti pokrenutih autoportreta autor metaforički projicira u period obilježen pandemijom bolesti COVID-19. U umjetnikovim optičkim tvorevinama vidimo kako pojedinac proživljava i propituje iskustvo zatvaranja i ograničenje vlastitog kretanja koje je nametnulo društvo, odnosno složeni sustavi, kao i vlastitog moralnog i umnog djelovanja u službi sprečavanja i širenja zaraze. Tjeskobna su stanja koja autor mrežom medija postavlja u fokus vlastitog generiranog autoportreta, lica, cijeloga tijela i njegovih dijelova poput šake. Koštić u genezi postojanja propituje ograničenje metafizičkog koje prodire iza pojavnog, vidljivog i predmetnog uspostavljajući obrazac primjenjiv na razna psihička stanja, vlastita uvjerenja i svjetonazor. To je algoritamski protokol temeljnih životnih funkcija. Bojan Koštić vlastitosti određuje prostor u FPS-u – frekvenciji izmjene slike u sekundi što je izraz vezan za film, računala i kamere – sveukupni digitalni svijet. Indirektno sublimirajući društveni život potisnut na rub virtualnog prostora, autor potencira sabit red stvari. Raspletom takvih okolnosti pojedinac kao umjetnik relativizira postojanje u novoj realnosti preispitujući ulogu i projekt funkcije dosadašnje egzistencije. Kako svaka nova situacija i akcija potiču identifikaciju, neposluh, odbojnost ili reakciju, umjetnik propituje reagiranja na nova pravila i odabire između pregršt ponuđenih istina. Pokucati na vrata Metaverzuma izgleda kao dobra prilika. U njemu je svaka ideja ostvariva. Ali što je s našim presetom –predloškom, kalibriranim setom postavki po kojima smo prethodno funkcionirali, koje su nam održavale prividnu i stvarnu emotivnu stabilnosti uravnotežen osjećaj sigurnosti? Autor materijalizira upravo stanje zbunjenosti, nesigurnosti, procesuiranja, projekcija i nužnosti prihvaćanja novog prostora u vidu umjetničke artikulacije svojosti. Zatvara se u crnu kutiju bez suvišnih detalja, u prostor bez jasnih koordinata, tjelesno-prostornih odnosa – jer prostor uvijek definiramo prema vlastitome tijelu o kojem imamo samo predodžbu – po kojima bismo se orijentirali. Black box – kazališni prostor ima svoje korijene u američkoj avangardi s početka 20. stoljeća, a smatra se mjestom istraživanja čistog, nekompromitiranog kazališta s maksimalnim fokusom na glumačku interpretaciju. Geste u fokusu promatrača otkrivaju autoironiju, a humor i apsurd autoru nude bijeg iz samonametnutih granica. To je međuigra unutar crne kutije iz koje naizgled nema izlaza, osim ako bijeg od slobode koji nameće retrogradni sustav ne preobrazimo u slobodu po sebi. Slobodu bivanja ili virtualnosti u kojoj je svaka uloga protkana novim varijablama i varijantama.“

Paula Bučar

Bojan Koštić (1988., Koprivnica) magistrirao je na odsjeku kroatologije pri Hrvatskim studijima. Paralelno studira i latinski jezik i književnost te stječe titulu prvostupnika hrvatskog latiniteta. Aktivni je član na nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni, član Ateliera Koprivnica. Suosnivač i programski voditelj Festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta (2015 – 2018). Bavi se fotografijom, videografijom, dizajnom i performansom. Izlagao na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi. Finalist nagrade Radoslav Putar 2020. Vlasnik obrta KONTRALIHT za videoprodukciju, fotografiju i dizajn. Radi kao voditelj ureda AK galerije i kao programski koordinator u Forumu udruga nezavisne kulture FUNK. U slobodno vrijeme voli obrađivati drvo, restaurirati stari namještaj i dragati mačke.

Izložba traje do 21. listopada 2022. godine i može se posjetiti od ponedjeljka do petka, od 12 do 20 sati.

Program HUIU galerije sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija, Zaklade Kultura nova, Grada Pule i Istarske županije.

Izložba fotografija PULA KROZ OBJEKTIV – Nevio Doz

Retrospektivna izložba fotografija „Pula kroz objektiv“ Nevia Doza.

Na ovoj izložbi fotografija umjetnik će publici predstaviti tridesetak fotografija veličine 60×40 cm. Umjetnik se bavi fotografijom od 2005. nakon završenog tečaja u udruzi Format. Glavno područje snimanja su mu pejzaži, arhitektura kao i motivi krajolika netaknute prirode. Prilikom fotografiranja voli ulogu fotoreportera koje sa sobom donosi dozu iščekivanja i iznenađenja.

….
Ja, ‘’romanopisac’’, zapravo fotograf, pročitavši ‘’foto roman’’, foto entuzijasta Nevia, člana udruge ljubitelja fotografije FORMAT, o gradu Pula, oduševila me bogata tematika prikazanih fotografija primorskog grada, viđena na drugačiji način od uobičajenih turista, koji uglavnom fotkaju spomenike. Nevio se pozabavio ‘’foto romanom’’ kako bi prikazao grad poput mozaika složenog od bitnih gradskih motiva, na prvom mjestu brodogradilište Uljanik, a zatim brojnim fotografijama spomenika iz rimskog carstva. Vjerujem, da ćete i vi cijenjeni čitatelji, biti oduševljeni njegovim ‘’foto romanom’’.

Fotograf
Vladimiro Gagliardi
Član udruge FORMAT

Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Zaklade Kultura nova, Grad Pula, Istarska županija

Galerija HUiU
Zagrebačka 27, Pula
pon-pet 17 – 21 h

NEDELJKO DRAGIĆ: Dizajn i ilustracija / Tupko – život u 4 sličice

Dvije izložbe Nedeljka Dragića u Puli!
● 19:00 u Galeriji HUiU (Zagrebačka 27) otvaramo izložbu stripova “NEDELJKO DRAGIĆ: Tupko – Život u četiri sličice”
● 21:00 u Galeriji SKUC (Maksimijanova 12) otvaramo izložbu “NEDELJKO DRAGIĆ: Dizajn i ilustracija 1969. – 1991.”

Više: https://dizajn.hr/blog/nedeljko-dragic-izlozba-pula/

U sklopu programa PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA u Puli se u četvrtak 14. srpnja od 19h otvaraju čak dvije izložbe iz produkcije HDD-a posvećene legendardnom animiranofilmskom autoru, dizajneru, ilustratoru, karikaturistu i strip autoru NEDELJKU DRAGIĆU. U Galeriji SKUC održat će se izložba “NEDELJKO DRAGIĆ: GRAFIČKI DIZAJN I ILUSTRACIJA 1969 – 1991.” kustosa Marka Goluba, dok će Galerija HUiU ugostiti izložbu o Dragićevom stripu TUPKO, pod naslovom ŽIVOT U ČETIRI SLIČICE, koju je kurirao Veljko Krulčić. Organizatori izložbi su HDD i HUiU u partnerstvu sa SKUC-om i PFF-om, a otvorenja počinju u HUiU u 19 sati te se nastavljaju u 21 sat u SKUC-u.

Više o izložbama:

NEDELJKO DRAGIĆ: Dizajn i ilustracija 1969. – 1991.
Nedeljko Dragić (1936.) istaknuta je umjetnička figura u našoj sredini, prije svega kao autor niza internacionalno višestruko nagrađivanih animiranih filmova (pobjednik festivala u Annecyu, Oberhausenu i drugdje, nominiran za Oscara za film Tup-Tup), jedan od najznačajnijih predstavnika tzv. zagrebačke škole animiranog filma, potom kao karikaturist, strip autor (Tupko) i ilustrator, no njegov rad u kontekstu grafičkog dizajna ostao je pomalo u sjeni drugih, prije svega filmskih uspjeha. Stoga ova izložba nastoji pokazati kako grafički dizajn Nedeljka Dragića nije tek usputna fusnota u njegovoj biografiji, nego ozbiljna i kontinuirana profesionalna aktivnost čiji trag nije bio nezapažen.
Kod Nedeljka Dragića, štoviše, uz minimum znanja to uopće nije teško pokazati, na ruku mu ide i nasljeđe popularne kulture nekadašnje Jugoslavije. Primjerice, Zagi, službena maskota Univerzijade održane u Zagrebu 1987., apsolutno sveprisutna figura tog vremena, njegovo je djelo. Likovi s kutije žvakaćih guma Tin i Tina iz 1980-ih godina, također Dragić. Još jednu maskotu, Vučka Zimskih OI u Sarajevu iz 1984. vrlo ste vjerojatno vidjeli i u Dragićevoj crtačkoj interpretaciji dizajna Jože Trobeca. Neki od najtiražnijih naslova najpoznatijeg dječjeg nakladničkog niza ikad objavljivanog u Hrvatskoj, Biblioteke Vjeverica izdavačke kuće Mladost, pamte se upravo po Dragićevim naslovnicama i unutarnjim ilustracijama (Lažeš, Melita i Strašni kauboj Ivana Kušana, Mama, volim te i Tata, ti si lud Williama Saroyana itd.). Ili sa sasvim praktične strane, reklamni animirani filmovi koje je Dragić za domaće i internacionalne naručitelje kontinuirano radio od 1964. do 2000-ih godina brojčano daleko nadmašuju njegovu kanonsku umjetničku filmografiju te su mu, osim toga, u cijelom tom periodu predstavljali najznačajniji izvor prihoda. Dragić je i dizajner brojnih plakata za Satiričko kazalište Jazavac (danas Kerempuh), Kazalište Žar ptica i Kazalište Komedija iz zadnje četvrtine 20. stoljeća, bio je i likovni urednik najdugovječnijeg filmskog časopisa u Hrvatskoj, Filmska kultura, autor niza turističkih plakata Zagreba, kao i mnogih važnih kulturnih, filmskih i turističkih događanja, uključujući i ugledne međunarodne manifestacije poput Međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu (1984.) i Filmskog festivala u Sydneyu (1973.), špica za televizijske emisije (Nedjeljno popodne, 3,2,1 kreni) i filmske festivale (Pulski filmski festival), reklamnih oglasa itd. Gledajući sve to na okupu, uz neizbježan proces selekcije usmjeren na to da dizajnersku i ilustratorsku priču o Nedeljku Dragiću ispričamo najprije u skromnom prostoru Galerije Hrvatskog dizajnerskog društva, a sada i u Puli, nema nikakve dvojbe da je riječ respektabilnom dizajnerskom opusu koji je u nekim svojim segmentima izravno isprepleten s drugim, ranije spomenutim Dragićevim umjetničkim aktivnostima.

(iz teksta Marka Goluba – Cijeli tekst pročitajte ovdje: http://dizajn.hr/blog/nedeljko-dragic-tekst/)

/////////////////////////////////////////

Izložba NEDELJKO DRAGIĆ & TUPKO: ŽIVOT U ČETIRI SLIČICE
Nakon stripova Andrije Maurovića (među kojima se je jako teško, odnosno nemoguće odlučiti za jednog ili samo za neke od njih koje možemo titulirati kao najbolji ili kao najbolje), Tupko Nedeljka Dragića najvažniji je hrvatski strip svih vremena. Najvažniji je koliko po jedinstvenosti, originalnosti, avangardnosti ili modernizmu u svojem strip-izričaju, toliko po svojoj komunikacijskoj snazi, po šarmantnosti, po identifikacijskom „alter egu“, odnosno po „savršenstvu svoje nesavršenosti. Po planetarnom značenju, a što je više puta i potvrđeno od najviših autoriteta (kod kuće je svakako na prvom mjestu akademkinja dr. Vera Horvat Pintarić) – tako je 1971. dobio Grand prix za najbolji strip na međunarodnom festivalu u Montrealu (Kanada), 1972. je imao izložbu na festivalu u Lucci (kustos je bio Rinaldo Traini, izniman stručnjak na području stripa), a 1995. u istoj toj Lucci je Nedeljko Dragić dobio nagradu za životno djelo (za doprinos stripu, animiranom filmu i ilustraciji). Naposlijetku, tu je i sudjelovanje na bijenalnoj umjetničkoj manifestaciji Trigon ’75: Identitet – alternativni identitet – protu-identitet (Graz, Austrija), na kojoj su strip i Tupko imali identičan tretman kao i svaka druga tradicionalna umjetnost. Ukratko i najkraće, Tupko je ucrtao hrvatski strip na europsku i svjetsku kartu stripa! Nije nevažno spomenuti kako je podjednako dobro funkcionirao u visokotiražnim dnevnim listovima (Večernji list, Vjesnik) i tjednicima, ali i u strip-izdanjima skromnih naklada. Tupko je jedno od onih strip ostvarenja koje je nastalo kao spontani izričaj autora (tada u 33. godini života, sa statusom međunarodno važnog maestra animacije), kao nešto naizgled „usputno“, nešto što je ova ili ona vrsta nastavka njegovih karikatura i crtića, po estetici, empatiji i svjetonazoru. Sam Dragić je često spominjao kako njegove ambicije zasigurno nisu bile da bude autor stripova (koje je naravno pratio i zavolio od mladih dana), ali Tupku je bilo dovoljno da se pojavi svega desetak, možda petnaestak puta, pa da se njegov autor nametne kao nova i kao snažna kreativna ličnost domaćeg stripa. Od samih svojih početaka Tupko se razlikovao od svega ostalog što se dotad moglo vidjeti i pročitati od stripa na stranicama novina. Bio je nešto sasvim suprotno od klasičnog, narativnog stripa koji je apsolutno dominirao u produkciji na ovim prostorima, od sredine 30-ih do kasnih 60-godina, ali i sasvim drugačiji od karikaturalnih i humorističkih stripova koji su izlazili u dnevnim listovima. Samom svojom formom i svojim pomicanjem (što su neki prepoznali kao „istraživanje“) uobičajenih pravila u prezentaciji stripa čitateljima, ali ništa manje i scenarističkim šarmom i crtačkom jednostavnošću, zapravo dramaturškom i vizualnom ingenioznošću kojom je uzdrmao dotadašnju percepciju stripa ponajprije kao zabave, pogotovo kao zabave za djecu i mlade, Dragićev Tupko (čije je, primjerice, zaglavlje – integralni dio svake zasebne pasice; odnosno bez tog prepoznatljivog zaglavlja Tupko bi bio okljaštren) se izdvojio od ostalih stripova.

(iz teksta Veljka Krulčića – Cijeli tekst pročitajte ovdje: http://dizajn.hr/blog/nedeljko-dragic-tupko-tekst-krulcic/)

NEDELJKO DRAGIĆ:
Dizajn i ilustracija 1969. – 1991.
Galerija SKUC, Pula
14.7. – 21.7.2022.
Autor i kustos izložbe: Marko Golub
Asistentica kustosa: Ora Mušćet
Grafički dizajn: Sara Pavleković Preis
Stručni suradnik: Veljko Krulčić
Dizajn plakata: Vjeran Juhas
Organizacija: Hrvatsko dizajnersko društvo i Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika

Partneri: Srpski kulturni centar u Puli i Pulski filmski festival
Sponzori tiska: Arskopija, Cerovski print boutique

Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Zaklade Kultura nova, Grad Pula, Istarska županija

SKUC – Srpski kulturni centar
Maksimijanova 12, Pula
radno vrijeme: pon-ned 12 – 20h

Nedeljko Dragić & Tupko: Život u četiri sličice

Galerija HUiU, Pula
14.7. – 29.7.2022.
Kustos izložbe: Veljko Krulčić
Grafički dizajn: Sara Pavleković Preis
Sponzori tiska: Arskopija, Cerovski print boutique
Organizacija: Hrvatsko dizajnersko društvo i Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika
Partneri: Srpski kulturni centar u Puli i Pulski filmski festival
Sponzori tiska: Arskopija, Cerovski print boutique

Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Zaklade Kultura nova, Grad Pula, Istarska županija

Galerija HUiU
Zagrebačka 27, Pula
pon-pet 17 – 21h

Franka Tretinjak – Životinjsko carstvo

O izložbi:

Postoji kod nas kreativaca ona neka specifična faza rada kada nastupa svojevrsni zen. To nije furiozno grčenje i smišljanje koncepata koji bi trebali promijeniti svijet, nije to ni mahnito hvatanje roka i hiperprodukcija famozne zadnje noći pred predaju… to je ono nešto između; kad stvari fino teku, rad kroz meditaciju ili meditacija kroz rad. Tada najčešće stvari ispadnu najbolje; sve se poklapa i štima. Frankine ilustracije proizvod su tog zen-a. Enciklopedijski elaborirane biljke i živine su sve samo ne mrtva priroda. One su žive, rastu, razmnožavaju se i trčkaraju oko nas. Dragi moji, pred vama je bestijarij i herbarij učinjen iz jedne perfektno vješte ruke i jedne predivne duše.
— Vanja Cuculić

“Životinjsko carstvo” predstavlja presjek ilustratorskog djelovanja Franke Tretinjak u domeni zoološke i botaničke ilustracije. Pozamašan opus originalnih crteža realiziranih za brojne kulturne institucije i manifestacije diljem Hrvatske (Prirodoslovni muzej u Zagrebu, Kuća za brodice na Brijunima, Požeška kuća, Dan botaničke ilustracije, Centar za posjetitelje Crna Roda, Osekovo, Kuća Batane u Rovinju…), po prvi je put kuriran i predstavljen uz niz samoiniciranih radova, interpretacija flore i faune, prirodne baštine Hrvatske.

Od izdvojenih radova (njih sedamdesetak), većina ilustracija prikazuje izolirane motive životinja i biljaka koji vjerno prenose njihova morfološka obilježja, no namjera iza kumulativnog izlaganja ove zbirke nosi i emocionalnu i ekološku komponentu, u nadi da promatrača educira i potakne da obrati pažnju na prirodna bogatstva u nestajanju (primarno ona lokalna) te da razvije svijest o ljepoti i važnosti očuvanja prirodnog okruženja, bioraznolikosti i vrsta koje u njemu obitavaju.

Ilustracije za koje je to bilo moguće, primarno biljnih vrsta, nastale su u meditativnom okruženju staništa pojedinih motiva, promatranjem bez ostavljanja traga.

Zajednička svim ovdje odabranim radovima, bile u pitanju zoološke ili botaničke ilustracije je tradicionalna tehnika olovke u boji i realističan pristup koji ilustracija u muzejskom i znanstvenom kontekstu podrazumijeva.

Kod takvog pristupa ilustraciji bitno je da se zadrži objektivnost i da ona u većoj mjeri ostane egzaktna, stoga je veliki izazov pokušati dati motivima dozu karaktera te unutar prirodom zadanog okvira likovnosti graditi vlastiti stil.

Dizajn postava: Dina Milovčić
Tipografija: Ergon, autor Hrvoje Živčić

O autorici:

Franka Tretinjak rođena je u Zagrebu 1990. godine, gdje završava XV. gimnaziju. Zatim 2009. godine upisuje Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na kojem za vrijeme diplomskog studija radi kao demonstratorica na kolegiju Projektiranje — vizualne komunikacije kod profesora Stipe Brčića. Tijekom studija, 2012., započinje suradnju s Dinom Milovčić i Tessom Bachrach Krištofić u sklopu nagrađivanog dizajnerskog kolektiva NJI3, u kojem uz Dinu Milovčić danas aktivno djeluje.

Osim rada u području grafičkog dizajna, bavi se i ilustracijom, često botaničkom i zoološkom i to za brojne muzejske postave i izložbe. (Prirodoslovni muzej u Zagrebu, Kuća za brodice na Brijunima, Požeška kuća, izložba u sklopu Dana botaničke ilustracije, Centar za posjetitelje Crna Roda, Lonjsko Polje, Kuća Batane u Rovinju).
Po završetku studija, 2014. godine, radi kod Vanje Cuculića (Studio Cuculić), s kojim još povremeno surađuje, te s klijentima među kojima se nalaze HNK u Zagrebu, Hrvatsko dizajnersko društvo, Muzej za umjetnost i obrt, agencija Bruketa&Žinić&Grey, Rotterdam film festival. Izlagala je na brojnim izložbama, vodila mnoge radionice te radila na nekim od značajnijih vizualnih identiteta i postava izložbi poput Privremenog muzeja dizajna, Dana D, Bachrach&Krištofić=Dizajn&Fotografija, Identiteta sezone 2018/2019. Hrvatskog narodnog kazališta itd. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Izložbu možete pogledati do 8. 7. 2022. svaki radni dan od 13 do 21 sat.

IT IS TIME TO SET THEM FREE – Ivana Mrčela

Ivana Mrčela
IT IS TIME TO SET THEM FREE
Medijapan ploče, akril, tuš, 2021.

O radu:

Prvotna asocijacija na zečeve vuče svoje korijene iz pretkršćanske tradicije, a vezana je uz obilje i plodnost, no njihova je egzistencija u stvarnom svijetu izvan prirodnog okruženja često ugrožena i svedena na testne subjekte u svrhu istraživanja proizvoda biokemijske i kozmetičke industrije. Svake godine se na tisućama malih sisavaca provode eksperimenti, a zečevi su među životinjama koje se najviše koriste u tu svrhu iz praktičnih razloga: mali su i pitomi, lako je njima rukovati, relativno su jeftini za održavanje te se brzo razmnožavaju stvarajući tako nove ispitanike. Nastojeći izazvati i potaknuti željeni događaj, Ivana Mrčela stvara zečeve na mediapanu koje oslobađa kaveza. Oni prividno poskakuju po izložbenom prostoru, u iščekivanju otvorenih vrata koja im pruže slobodu od kontinuiranih patnji skučenih laboratorijskih kaveza. Zec u skoku ujedno je glavni logo programa i standarda Leaping Bunny, certifikata kojim tvrtke potvrđuju da njihovi laboratoriji ili dobavljači sastojaka ne koriste nova ispitivanja na životinjama u bilo kojoj fazi proizvoda. Upravo korištenje takvih proizvoda jedan je od načina na koji svaki pojedinac može doprinijeti smanjenju istraživanja na životinjama, zbog čega je uz zečeve postavljen i autoportret umjetnice koja tim činom poziva i druge na angažman. Iako realističnog prikaza, zečevi Ivane Mrčele neprirodne su intenzivne ružičaste boje koja implicira na zaigranost, radost, vitalnost, ali i fertilnost. Fluorescentno roza boja živahnih životinjica ujedno asocira na rezultate genetske modifikacije kojom su znanstvenici 2013. godine u Istanbulu uzgojili kuniće koji svijetle u mraku. Naše postupanje s manjim nemoćnim bićima na način koji im oduzima slobodu i stvara sustavnu dugotrajnu patnju znak je ljudske okrutnosti i bešćutnosti, a riječima Arthura Schopenhauera „univerzalno suosjećanje jedino je jamstvo morala“.

Sara Mikelić

Biografija:
Ivana Mrčela rođena je 1984. u Čakovcu. Nakon diplome na studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 2007. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, koju završava u rujnu 2012. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića. Iza nje je 17 samostalnih te 76 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2011. godine izabrana je među 27 najboljih studenata u Republici Hrvatskoj, čime je postala dobitnica Nacionalove “Top stipendije za top studente”. Za uspješan rad tijekom akademske godine 2009./2010. dobiva Pohvalnicu Akademije likovnih umjetnosti. Dobitnica je nekoliko internacionalnih nagrada na području grafike (2010. treće mjesto za grafičara profesionalca, IV. EX-YU konkursu za grafiku u Beogradu), nagrade “Ismet Mujezinović” za najboljeg umjetnika (2011. „Nagrada Ismet Mujezinović“, XIV INTERBIFEP, Tuzla), bila je među finalistima “Erste fragmenti“ 2012. godine. Na 7. Zagorskom likovnom salonu 2015. godine, dobitnica je jedne od tri jednokovrijedne nagrade. 2017. godine dobiva nagradu za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina na 52.zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti. 2018. na Sedmom hrvatskom biennalu ilustracije dobiva posebno priznanje. Iste godine Prvom otkupnom nagradom Zavičajnog muzeja Rovinja njezin rad postaje dijelom najveće zbirke suvremene umjetnosti u Istri. Članica je HDLU-a i ULUPUH-a. Živi u Zagrebu gdje i radi kao docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

Rezidencijani program Biševsko ljeto / BILjET 2021. – Putnik

U petak, 6. svibnja u 20 sati u HUiU galeriji predstavlja se rezidencijani program Biševsko ljeto / BILjET 2021. – Putnik, održanog u ljetnim mjesecima spranj-kolovoz 2021. godine, na otoku Biševu. Na BILjET-u je sudjelovalo 23 rezidenta unutar 8 tjedana, a svaka rezidencija trajala je po tjedan dana. Cilj BILjET-a i teme Putnik bilo je formiranje aktivne alternativne zajednice kreativaca kojom bi se postigla održiva simbioza turizma i kulture na otoku Biševu. Putnik, za razliku od turista, stvara vlastito iskustvo i ne slijedi uvriježene okvire i odrednice te je sklon odstupanjima. On ide u nepoznato s ciljem da ga upozna i u njega se uklopi, te samim tim stvara dodatne vrijednosti koje postaju gradbeni elementi otoka.

Program se sastojao od 4 tjedne rezidencije Otok kao atelje namijenjenih umjetnicima, ali i svim kreativcima. Rezidenti su na licu mjesta stvarali inspirirani okruženjem. Izolacija, suradnja i participacija svih prisutnih u specifičnom krajoliku preoblikovala je ideju ateljea u jedno istraživačko putovanje. Mnoge ideje razvijale su se spontano, uvjetovane okruženjem.

Održale su se i dvije programske rezidencije: Kustoski tjedan: Tko je kustos? – izazovi i revizija struke i Signalizacija otoka – Skriveni dnevnici otoka. Kustoski tjedan okupio je šest povjesničarki umjetnosti, kulturnih radnica i kustosica koje su vodile rasprave na teme Što danas znači biti kustos u Hrvatskoj? i Koje reforme su potrebne i kako dostići globalne trendove? Tijekom tjedna Signalizacije umjetnici, dizajneri i znanstvenici različitih područja inicirali su projekt signalizacije otoka Biševa, te u suradnji s lokalnim stanovništvom odredili strateška područja koja će se postepeno nadograđivati svakom sljedećom rezidencijom.

Na BILjET-u su sudjelovale i dvije umjetničke udruge: Udruga za suvremenu umjetnost KVART i Split Nomad Gallery – Udruga za Kulturu, Umjetnost i Društvo. Za vrijeme trajanja rezidencije članovi udruge KVART su samostalno i skupno izveli nekoliko umjetničkih intervencija putem kojih su uključili „zatečene“ otočane i turiste. Ovoga puta, napuštajući poznato okruženje napućenih kvartova, intervenirali su na otoku lišenom urbane tematike kojom se inače bave. Split Nomad Gallery kao jedna od prvih pop-up umjetničkih galerija u Hrvatskoj ovim putem nastavila je s tradicijom nomadskog djelovanja na alternativnim lokacijama. Umjesto same izložbe, ovaj put Split Nomadi preuzeli su ulogu putnika te dolaskom na otok, lišeni svih društvenih i osobnih slojeva stvarali na licu mjesta izražavajući se kroz ilustracije, strip, graffite i druge intervencije u prostoru.

Uz pregršt kreativnih intervencija, bilo je tu i konkretnih novih ideja, a ostvarilo se i par novih suradnji. Nakon uspješnih rezidencija prvog BILjET-a, odlučili smo obilježiti cjelokupni program putem izložbi i multimedijalnih događaja koji uključuju radove i intervencije nastale tijekom rezidencija, te isječke iz svakodnevnog života na otoku. Pored izloženih radova, cilj nam je dočarati ambijentalni ugođaj rezidencija unutar galerijskog prostora. Izložbe/multimedijalni događaji održat će se u 4 hrvatska grada, s prvim predstavljanjem BILjET-a u Splitu, u prostoru galerije Studio -21- od 14.1. do 16.1.2022. U sklopu samog događanja organizira se neformalno druženje s organizatorima i rezidentima s ciljem da se ukaže kako umjetnost može koegzistirati na mjestu gdje prevladava masovni sezonski turizam te potpuni izostanak kulturnog i bilo kakvog sadržaja na izoliranim mjestima poput otoka te da ovako osmišljen projekt može biti proveden i na drugim lokacijama sličnih vrijednosti. Djelovanje rezidenata koji svoju umjetničku praksu grade poštujući oskudnost resursa otoka doprinosi razumijevanju odgovornosti umjetničkog djelovanja, ali i promovira ideju da umjetnost može djelovati kao organizacijski akter koji stvara zajednicu. Specifičnost ovakvog djelovanja proizilazi upravo iz otpora prema negaciji društvenog i kulturnog života na udaljenim otocima koji su prepušteni tek uspjehu ljetnih turističkih sezona, a uz potpun nedostatak svijesti o utjecaju kulture i umjetnosti kao gradbenog elementa zajednice.

Hvala svim rezidentima na sudjelovanju na prvom BILjET-u, svima koji su nam pomogli na otoku i izdaleka, i svima koji će tek doći i nastaviti tradiciju kreativnih intervencija na otoku Biševu.

Na rezidencijama su sudjelovali: Lili Poljak, Iva Sabolić, Sanja Milovac, Ivan Svaguša, Petar Reić, Tina Dragović, Petar Aleksić, Boris Šitum, Luka Duplančić, Bojan Krivokapić, Manuela Pauk, Filip Smrekar, Karla Čurčinski, Martina Bobinac, Sabina Damiani, Ivana Meštrov, Natasha Kadin, Antonia Dorbić, Iva Gavrilović, Alen Marić, Vana Božić, Sara Evelyn te organizatori Ana Bratić, Mirela Jusupović i Stjepan Tafra.