galerijski program

 

On Thursday, September 4 at 20:30, the exhibition MakroSafari – a macro photography exhibition by Kristian Medak opened at HUiU Gallery. This exhibition opens the door to the fascinating world of insects and other small arthropods—creatures that, although tiny, play an enormous role in preserving our planet. Through the lens of Kristian Medak, visitors can discover the complexity of their forms, the richness of their colours, and the importance of their presence. The photographs reveal details that the human eye would otherwise overlook, combining artistic vision with scientific value. Visitors have the opportunity not only to enjoy the aesthetic beauty of these images, but also to learn how crucial these small creatures are for maintaining the balance of nature. Come and discover a world you didn’t know existed!

About the author: Kristian Medak, Mag. oecol. et prot. nat., is a specialist in the field of natural sciences, with a particular focus on biodiversity conservation and reducing negative impacts on terrestrial and aquatic ecosystems. He gained professional experience at the Department of Biology at the Faculty of Science, where he participated in the development of monitoring programmes for species and habitat types of interest to the European Union, with a special focus on beetle research (Carabus variolosus nodulosus). Afterwards, he worked as a beetle research specialist at the company Geonatura d.o.o., and since 2023 he has been employed at the IGH Institute as an associate responsible for project management, studies, and technical reports. In addition, he has participated in field research for scientific projects of the Croatian Science Foundation (DinDry) as well as the European project Memorie, in collaboration with the Faculty of Science.

U četvrtak 10. srpnja u 20.00 sati u Galeriji HUiU u Puli otvara se izložba Mediteran 2035 – Očima kreativaca / Iduće poglavlje
& NoMAD MOVIE ART RETROspektiva.

Izložba autorskih radova u sklopu 72. PFF-a

Nakon tri uspješna izdanja projekta NoMAD MOVIE ART – u kojima su hrvatski autori interpretirali filmske klasike – ove godine otvaramo novo poglavlje. Još uvijek se bavimo Mediteranom, ali umjesto nostalgičnih prikaza kultnih filmova, otvaramo prostor za autorske poglede na Mediteran kakav danas jest i kakav bi mogao biti. “Mediteran 2035” spaja retrospektivu i budućnost, fokusirajući se na stvarni, suvremeni Mediteran – onaj koji živimo i osjećamo.
Sedam autora – Franka Tretinjak (Pula), Lucija Bužančić (Split), Luka Duplančić (Split), Goran Radošević (Split), Ivan Milas (Split), Vjeran Juhas (Pula) i Boris Pehar (Mostar) pozvani su da kroz svoj medij (fotografiju, dizajn, ilustraciju ili tipografiju) osmisle i artikuliraju osobni doživljaj Mediterana danas i svoju viziju njegova sutra, u formatu digitalnog printa limitirane edicije.
Kao kontrapunkt prošlogodišnjim nostalgičnim prikazima mediteranskih filmskih klasika, novi će radovi tematizirati svakodnevicu, kontradikcije, ljepotu, ali i gubitak, nostalgiju i otpore.
“Mediteran 2035” otvara prostor za vizualno pripovijedanje koje preispituje identitet, kritizira promjene i propituje budućnosti: klimatske promjene, društva u tranziciji, turizam koji briše autentičnost i gradove koji postaju kulise.
Uz bok s novim radovima, bit će izloženi i odabrani plakati interpretacija mediteranskih filmskih klasika iz ranijih izdanja NoMAD MOVIE ART-a – kao kontrast suvremenim vizijama Mediterana. Time se otvara prostor za osobni doživljaj, introspekciju, interpretaciju i uvijek dobrodošli dijalog.
Izložba je prodajnog karaktera i otvorena je svih dana festivala.

 

Galerija HUiU / Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika
Zagrebačka 27, Pula
10.7.-31.7.2025.
Organizator: HUIU – Hrvatsko udruženje interdicisciplinarnih umjetnika & Nomad.art
Kustosica: Mirela Jusupović
Dizajn plakata: Luka Duplančić
Koordinatorica galerijskog programa: Katja Kliba
Voditeljica tehnike: Petra Pletikos

HUiU izložbeni program financiran je sredstvima Odjela za kulturu Grada Pule, Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova.

 

Mediterranean 2035 – Through the Eyes of Creatives / The Next Chapter

& NoMAD MOVIE ART RETROspective
An art exhibition presented within the official PFF programme

After three successful editions of the NoMAD MOVIE ART project – in which Croatian authors interpreted movie classics – this year we open a new chapter. Still with focus on the Mediterranean, we shift from nostalgic portrayals of iconic Mediterranean films to personal, creative visions of the region today and in the future. Mediterranean 2035 merges retrospection with speculation, focusing on the present and the personal experience of today’s Mediterranean.

Seven artists from the Mediterranean – Franka Tretinjak (Pula), Lucija Bužančić (Split), Luka Duplančić (Split), Goran Radošević (Split), Ivan Milas (Split), Vjeran Juhas (Pula), and Boris Pehar (Mostar) – were invited to share their visions through photography, design, illustration, or typography, presented as limited-edition digital prints.

As a counterpoint to previous years’ nostalgic takes on movie classics, the new works address everyday life, contradiction, beauty, loss, longing, and resistance.

Mediterranean 2035 invites visual storytelling that questions the future by addressing climate change, social transitions, tourism erasing authenticity, and cities transforming into backdrops for tourists.

Alongside new artworks, selected interpretations of Mediterranean film classics from past editions of NoMAD MOVIE ART will also be exhibited – a contrast to contemporary visions that opens space for personal reflection, interpretation, and welcomes open dialogue.

The exhibition is open throughout the festival and all artworks will be available for purchase.

 

Pivilion/EXEno1 je suradnička, mrežna i modularna kiparska instalacija serverskih skulptura simbiotski integriranih sa softverskim umjetničkim projektom Pivilion. Pivilion je umjetnički haktivistički i suradnički kontinuirani projekt radikalne decentralizacije suvremene internetske umjetnosti.
Materijalnu osnovu projekta čini mikroračunalo (Raspberry Pi) koje instalacijom autorskog Pivilion softvera preuzima ulogu servera i dopušta necenzurirano posluživanje umjetničke web stranice s multimedijskim sadržajem, a sve bez zakupljivanja komercijalnog servera. Serverske skulpture umrežene u instalaciji poslužuju hipermedijske galerije kojima se može pristupiti putem lokalne “pivilion” WiFi mreže, ali i javnog interneta.
Teme kojim se Piviliona bavi su: preispitivanje raznih modusa i etičkih koncepcija digitalnih umjetnina te njihove distribucije, licenciranja i vlasništva digitalne umjetnosti, prekarnosti i produkcije, digitalnih arhiva, privatnosti i anonimnosti na internetu, verzioniranja i novih kanona digitalne umjetnost.

O AUTORIMA:

Format C je neprofitna umjetnička organizacija osnovana 2014. godine u Zagrebu. Format C kroz likovno i multimedijalno umjetničko stvaralaštvo, kontinuiranim transdisciplinarnim suradničkim produkcijama, inkluzivnim javnim pozivima i kulturnim događanjima slobodnog pristupa – inicira, stvara i podržava stvaranje i promišljanje nove paradigme i prakse digitalnih umjetnosti.
Fokus organizacije je u području novomedijskog umjetničkog eksperimenta i neprofitnog suradničkog kulturnog stvaralaštva. U kontinuitetu djeluje s misijom afirmiranja prisutnosti suvremenih umjetničkih i transdisciplinarnih suradnji, prvenstveno na lokalnoj sceni, no doprinosi i jačanju društvenih i profesionalnih veza autora/ica mlađe i srednje generacije na regionalnoj i svjetskoj razini. Neke od tema koje Format C kroz svoje djelovanje angažirano promovira su: databending, multimedijska i hipermedijska umjetnost; digitalna ekologija i umjetničke suradnje velikog razmjera; konceptualizacija, inicijacija, tehnička izvedba i medijacija kulturnih suradnji i/ili produkcija; besplatna edukacija i promicanje slobodnog znanja, pronalaženje novih modaliteta i siknroniciteta praxisa, technêa i métiera.
Programi Formata C namijenjeni su inkluzivnom uključivanju sudionika svih profesionalnih orijentacija, materijalnih statusa i životnih dobi te kao takvi teže socioekonomskom podržavanju i decentraliziranju novomedijske umjetničke produkcije na području Hrvatske, kao i posljedičnom stvaranju novih društvenih i profesionalno-umjetničkih veza na međunarodnom planu. Programi Formata C afirmiraju i artikuliraju recentnu lokalnu umjetničku i kulturnu novomedijsku produkciju te suvremene nekomodificirane i eksperimentalne umjetničke istraživačke prakse bazirane na konceptu prijenosa slobodnog znanja i poticanju suradničkog stvaralaštva kroz naglašavanje individualne društvene odgovornosti, međuzavisnosti i značaja suvremene umjetnosti i kulture koje imaju potencijal rasti u simbiozi uz digitalne i mrežne tehnologije.
Događanja u organizaciji Formata C su besplatna i pristupačna, a najčešće istražuju, tematiziraju i aktivno potiču:
domaću kulturnu produkciju nezavisnih individua i inicijativa u presjeku suvremene umjetničke scene i suradnji s inozemnim autorima/icama;
istraživanje resursa angažiranih i tehničkih kontemplacija u formatu novomedijske umjetnosti; alternativne, nezavisne i međuzavisne infrastrukture kao osnove umjetnosti u novoj tehno-kulturnoj paradigmi;
preuzimanje odgovornosti i produbljivanje razumijevanja digitalnih politika, konstantno propitujući odnos tehnoloških baza i estetskih manifestacija suvremene kulture;
maksimalno moguće ublažavanje klasno utemeljenih podjela u području digitalnog umjetničkog stvaralaštva.

Format C vode umjetnici Dina i Vedran Gligo.
Dina Gligo magistra je kiparstva, samostalna multimedijska umjetnica, edukatorica i artisan; aktivna u području eksperimentalnih vizualnih, digitalnih i mrežnih umjetnosti. Od 2014. suosnivačica je i umjetnička voditeljica Format C (formatc.hr), umjetničke organizacije s fokusom na umjetničkom istraživanju, eksperimentalnoj multimediji i suradničkom stvaralaštvu, a koja provodi niz dugotrajnih umjetničkih projekata (Inquiry Inc., Fubar, Pivilion i dr.). Kao članica strukovnih organizacija (HZSU, HDLU, HDLUDU) i umjetničkih kolektiva te suradnica mnogih neprofitnih projekata i organizacija (CTHR, OG, ZKN, SKUPA, …) – aktivno (su)djeluje u suvremenim kustoskim, produkcijskim i zalagačkim praksama suvremene umjetnosti i kulture.
Vedran Gligo samouki je DIY haker / umjetnik / organizator / edukator. U svojoj svakodnevnoj praksi snažno primjenjuje principe slobodnog softvera i osnažuje lokalnu zajednicu održavajući besplatne i otvorene digitalne radionice u zagrebačkom hacklab01 čiji je suosnivač od 2009. godine. Kroz Format C djeluje u području slobodne kulture, promocije GNU / Linux sustava, glitch stvaralaštva, suradničke online umjetnosti velikog razmjera, nezavisne kulturne produkcije, (h)aktivizma (…). Jedan je od kustosa i osnivača Fubara – godišnjeg novo medijskog okupljanja. Član je Hrvatske udruge interdisciplinarnih umjetnika (HUIU).

Galerija HUiU / Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika
Zagrebačka 27, Pula
20.6. – 8.7.2025.

Organizator: HUIU – Hrvatsko udruženje interdicisciplinarnih umjetnika Autori izložbe: Vedran i Dina Gligo
Dizajn plakata: Vjeran Juhas
Koordinatorica galerijskog programa: Katja Kliba
Voditeljica tehnike: Petra Pletikos

 

HUiU izložbeni program financiran je sredstvima Odjela za kulturu Grada Pule, Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova

Izložbu može pogledati do 17.6.2025.

Helena Janečić vrsna je crtačica čiji rukopis često poseže za estetikom stripova, posebno ‘old school’ stripova, onih uz koje su naše generacije odrastale. Međutim, dok su ti stripovi uglavnom reproducirali društvene norme, crteži Helene Janečić odmiču se od njih i preispituju ih. Njeni radovi se poigravaju stereotipima, bave pitanjima roda van binarne kategorizacije, oslikavaju svjetove u kojima se slavi queer radost.
U tom smislu autoričini crteži su sadržajno suvremeni, a time stilski dobivaju određenu fluidnost, mekoću i toplinu.
Ovom serijom radova lezbijske erotike Helena Janečić nadoknađuje nedostatak autentične lezbijske erotike tipičan za cijelu povijest umjetnosti, popunjava praznine nastale zbog društvene opresije jednog manjinskog identiteta, pa i ispravlja prikaze lezbijske seksualnosti koje su, kad bi se i dogodili, proizašli iz muške ruke, s ciljem zadovoljavanja muškog pogleda. U ovoj seriji autorica se odmiče od heteronormativnog pogleda, i predstavlja svijet koji poznaje i u kojem živi. Taj svijet čine queer tijela, rodno fluidni identiteti, butch i femme žene, što je potpuno drugačije od stiliziranih slika ženstvenih lezbijki. Protagonisti_ce crteža i akvarela su osobe s kojima se svi možemo poistovjetiti: nose čarape, sportske grudnjake, leže na kauču i ljube se, imaju kratku kosu, dugu kosu, različitih su boja kože, a i vole ih kućni ljubimci. Odabirom motiva, autorica predstavlja erotiku iz osobnog ugla, erotiku koju je napravila lezbijka za lezbijke.
Uz izložene crteže, na otvorenju izložbe biti će predstavljena i knjiga erotskih crteža, koju je ujedno moguće i kupiti.

Helena Janečić rođena je 1979. u Osijeku. 2003. diplomirala je na Sveučilištu Furman u SAD-u, a 2007. magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na nizu samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, u različitim medijima od slikarstva, stripa do glazbenog performansa. U radu se kroz strip i slikarstvo bavi prikazivanjem neistražene queer povijesti. Neki od stripova uvršteni su u antologiju ‘Ženski strip na Balkanu’ (Fibra, 2010.). Radi kao slobodna umjetnica i strip autorica u Zagrebu.
Dizajn: Jordi Ilić
Izložba SAPPHIC SESSIONS Helene Janečić
Galerija HUiU / Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika
Zagrebačka 27, Pula
29.5. – 17.6.2025.
Organizatori: HUIU – Hrvatsko udruženje interdicisciplinarnih umjetnika & Proces – udruga za promicanje queer kulture i LGBTIQ+ prava
Izložba je financirana sredstvima Odjela za kulturu Grada Pule, Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova.

U četvrtak 8. svibnja u 20 sati u Galeriji HUiU u Puli otvara se izložba SMETNJE U PRIJEMU SLIKE – TRANSFERI FOTOGRAFIJE U DIZAJNU 1960 – 1990, koja se bavi odnosom fotografije i grafičkog dizajna, na primjerima radova autora kao što su Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Dušan Bekar, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, Bachrach&Krištofić, NEP, Greiner&Kropilak i drugi. Autori koncepcije i kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić. Izložba u organizaciji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika i HDD-a ostat će otvorena do 27. svibnja 2025.

 

Iz teksta Marka Goluba i Dejana Kršića:
Izložba “Smetnje u prijemu slike – Transferi fotografije u dizajnu 1960 – 1990.” posvećena je odnosu fotografije i grafičkog dizajna u razdoblju od kasnih 1960-ih do kraja 1980-ih godina u Hrvatskoj te načinima kako čitanje tog odnosa produbljuje ne samo naše razumijevanje oba medija, nego i omogućuje specifičan uvid i razumijevanje vizualnih umjetnosti te medijske i popularne kulture u navedenom razdoblju. Upravo je grafički dizajn tada predstavljao svojevrsan most — medij — koji je prevladavao u našoj sredini ustaljene granice i ograničenja područja tzv. umjetničke, klupske, dokumentarne i novinske te amaterske fotografije.

Odnos o kojem govorimo nije jednoznačan — ne radi se o pukoj upotrebi fotografije u različitim sredstvima vizualnog komuniciranja, nego prije svega o rastakanju medija fotografije, njenog jezika, teksture, značenja i svojstava u struji drugih medija, poput teksta i tipografije, kolaža, tiskarskih tehnika i produkata (plakati, časopisi, novine, knjige…), elektroničke slike (TV i video), xeroxa i slično.

U nekim slučajevima fotografija je očigledan pa i najvažniji instrument grafičkog dizajna; u drugima se nalazi tamo gdje je ne očekujemo i ne prepoznajemo, kao sredstvo za postizanje određenih optičkih ili estetskih efekata, ili pak u njenom elementarnom, ne-prikazivačkom obliku (tzv. elementarna fotografija, fotogrami/rejogrami), a ponekad je dio integralne cjeline s drugim grafičkim artefaktima, struje sačinjene od teksta, slika i misli, u kojoj je teško razlučiti gdje što počinje, a gdje završava.

Klasifikacija pa i puka sistematizacija tih odnosa je kompleksan i nezahvalan zadatak jer se javlja niz kombinacija i preklapanja kreativnih pristupa, tehnika i tehnoloških mogućnosti. Te odnose i izbore kreativnih postupaka možemo promatrati i konceptualizirati kao multidimenzionalno križanje različitih osi na kojima su između krajnosti njihove različite kombinacije ili stupnjevi. Primjerice, ponekad je dizajner istovremeno i fotograf (ili obrnuto, fotograf je i dizajner), a ponekad je riječ o korištenju tuđe fotografije koja opet može biti poznatog ili anonimnog autora, naručena za specifičnu prigodu ili pronađena i izabrana iz mnoštva drugih postojećih.

Drugu takvu os čini odnos prema samoj fotografiji, koju s jedne strane nalazimo reproduciranu u njezinom integralnom obliku, a s druge kadriranu ili podvrgnutu drugim, radikalnijim postupcima kao što su kolažiranje, modifikacije retuširanjem, koloriranjem, pretvaranjem u krupni raster ili visokokontrastni “štrih”. Nasuprot korištenju jedne, jedinstvene fotografije nalazimo i (“pop-artističko”) umnožavanje iste ili slaganje niza fotografija, načešće iz iste serije, što pruža kinematografski efekt dinamike i naracije samih slika. I unutar same fotografije javlja se niz žanrova — od dokumentarne i reportažne fotografije, preko portreta do tzv. umjetničke fotografije — a unutar njih različite primjene specifično fotografskih postupaka, high- i low-key, duge ili dvostruke ekspozicije, deformacija širokokutnih objektiva, solarizacije primarne fotografije, itd.

Tu su i odluke o izboru crno-bijele (leica ili kvadratni format?), kolor (pozitiv ili slajd?) ili, kasnije, instant fotografije. Naravno, na koncu je i pitanje o fotografijama kojih i kakvih fotografa je riječ. Dok su neki — najčešće oni koji dolaze ili barem imaju iskustvo dokumentarne, novinske i reportažne fotografije — i sami vješti i zainteresirani za “značenje” motiva, “poruku” ili “smisao” fotografije, drugi se prvenstveno bave samom “estetikom”, formom, strukturom i teksturom.

Ova izložba prikazuje nam različite pojavne oblike tih odnosa u djelima grafičkog dizajna, a uključuje radove, većinom plakate ali i časopise i knjige, dizajnera i umjetnika kao što su: Ivan Picelj, Mihajlo Arsovski, Boris Bućan, Boris Ljubičić, Mirko Ilić, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, Sanja Bachrach Krištofić, Greiner&Kropilak, uz fotografe kao što su Luka Mjeda, Slobodan Tadić Tec, Željko Stojanović – Žika, Boris Cvjetanović, Mario Krištofić i brojni drugi. (…)
(iz teksta Marka Goluba i Dejana Kršića)
Objavljeno: 02.05.2025.

SMETNJE U PRIJEMU SLIKE: Transferi fotografije u dizajnu 1960 – 1990.
Galerija HUiU / Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika
Zagrebačka 27, Pula
8.5. – 27.5.2025.

Organizatori: HUIU – Hrvatsko udruženje interdicisciplinarnih umjetnika & Hrvatsko dizajnersko društvo
Autori i kustosi izložbe: Marko Golub & Dejan Kršić
Autori teksta i postava: Marko Golub & Dejan Kršić
Grafički dizajn: Dejan Kršić
Hvala svim institucijama i pojedincima koji su nam omogućili realizaciju ove izložbe: Galerija umjetnina u Splitu, Galerija Studentskog centra, Muzejski dokumentacijski centar, Jasminka Babić, Ksenija Baronica, Zrinka Marković, Maja Kocijan, Tončika Cukrov, Boris Ljubičić, Miranda Veljačić i Dinko Peračić, Slavko Henigsman, Alira Hrabar Bekar, Duško Bekar, Sanja Iveković, Mirko Ilić, Goran Trbuljak
Organizacija: Marko Golub, Mirjana Jakušić / HDD; Kristina Nefat, Petra Pletikos / HUiU
Asistent: Ivan Beritić

Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba. Izložbeni i diskurzivni program HDD galerije sufinanciran je sredstvima Zaklade Kultura nova. HUiU izložba – međugalerijska razmjena programa financirana je sredstvima Odjela za kulturu Grada Pule, Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova.

“Ptica i ideja o ptici
Kad su prve Ivanine ptice u drvu predstavljene na skupnoj izložbi primorsko-goranskih kipara u riječkoj galeriji Kortil (2022.) i po – tom postavljene u prostor (Fužine i Lokve), bilo je očito da njezino djelo budi ne samo zanimanje, već i poštovanje. Prepoznata je kao nadarena kiparica koja poručuje da je ne zanima priča ni dosjetka ni trendovsko preslagivanje kiparskih mogućnosti, da njezina tematska i oblikovna traženja teže elementarnosti, jednostavnosti, sažimanju, zaokruženoj oblikovnosti forme. I kad površinu aktivira grafizmom i kolorističkim intervencijama, efektima koji doprinose ekspresiji i plastičnom intenzitetu djela, ne gubi temeljnu misao. Dakle, ne odvaja skulpturu od kromatskog i crtačkog, boja i crtež postoje na površini skulpture, ali bez forme. Ondje gdje se gledaju kao aktivni elementi, pojačavaju temu. Do načela koja je vode, nije došla bez muke. Za njezino kiparsko formiranje zaslužna je Akademija za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Kao studentica, eksperimentirala je raznim materijalima (stiropor, gips, papir, epoksidna smola). Učila je ona i od prirode i od djece i od velikih majstora modernizma. U njezinoj imaginaciji ptica nije stvorena samo za let, već i za zamišljanje leta. Kiparskim jezikom rečeno, ptica može letjeti i istodobno ostati na mjestu (nepokretna) ako je to ideja o ptici, ako je ta ideja ostvarena kiparskom sposobnošću oblikovanja, ako je to skulptura s uvjerljivom unutarnjom snagom i mjerom života. Ivana ima jasan stav o tome da skulptura mora imati motiv i umjetnički sadržaj, misaonu i oblikovnu kiparsku narav. I logiku i red. Da dobro kiparstvo mora pulsirati unutarnjim životom. Iznaći svoj najjači oblik ekspresije. Zatvorene volumene apstraktne geometrijske modelacije ostvaruje bez velikih kretnji, bez dramatičnih rezova, smireno, promišljeno, fluidno. Bez likovnih fraza. Takav način promiče u svoj stil. Napetost pojačava kretanjem veličina, okomitim i vodoravnim. Vertikalne forme otvaraju put u visinu. Odišu energijom koja iz ishodišta produžuje okomitost (i rast) stabla pa se može reći da je kreativnim činom minulom životu dala opstojnost nove forme. Ovom izložbom želi ukazati na narav svojega kiparskog djela, na svoje najvidljivije putove oblikovanja u drvu. Na ono što mi, tumači njezine forme, vidimo u odnosima likovnih elemenata (u volumenu i plohi, u simetriji, proporciji i ritmu, u svjetlu i sjeni, u boji i grafičkim urezima na površini). U vedroj otvorenosti postupaka i u radosti igre. U nastojanju da sve bude cjelovito, dorađeno, osmišljeno unutarnjom napetošću. Cjelovito prije svega. To su samo vidljivi ulozi. O nevidljivima, primjerice, o dodiru s materijalom, o osjećaju drva pod prstima, o taktilnom dojmu mekog, toplog, prisnog, o traženju pravih rješenja, o tome koliko je sebe ugradila u dijalog s formom, koliko je sebe naselila u pitanja i dvojbe, o tome ja ne mogu svjedočiti. Ali njezine skulpture mogu. Još i ovo: važno joj je prepoznati karakter drva, kiparski materijal koji mora savladati, ali tako da poštuje zbijenost jezgre i organične strukture godova i čvorova. Valjda zato nikada ne dopušta svojim pticama da se bilo kojim dijelom tijela udalje od svojega drvenog središta. Razaznajemo dva smjera u njezinom kiparstvu: jedan, zatvaranje oblika u zadane prostorne dimenzije i drugi, organiziranje oblika u svojevrsnu scenu tako da cjelina ne dovodi u pitanje individualnost pojedinog elementa, a svaki element zadržava sliku cjeline. Pritom stvara priču koja priča nju, kiparicu. Organizacijom prizora motritelju nudi scenski prizor, dojmljiv u očitovanju razloga oku – pljenosti oblika. Kada će neki oblici postati višečlana skulptura, odlučuje autorica sama. Zaustavimo na čas pogled na višečlanoj skulpturi 3 u krug (2023.). Gledamo je kao jedinstvenu cjelinu s tri okomita elementa povezana u kružni red. Elementi su odvojeni od tla tankim željeznim nosačima koji podržavaju drvenu masu, stilizirano tijelo ptice. Riječ je o djelu kiparice sa smislom za nijanse i emotivne implikacije, za nježne modelacije i plastične valere. Nije li baš tirkizni dodatak plohi (uz prirodnu boju drva jedina boja) najdojmljivije i najhrabrije rješenje? Umije pronaći finoću odnosa među oblicima, zahvatiti ono što skulpturu čini skulpturom. Zanimljivo je i njezino odstupanje od statičnog frontalnog stava da bi djelu dala središnji aspekt, a motritelja prisilila na kretanje i mijenjanje kuta gledanja. Njezina ruka dobro se nosi i s kamenom. U kamenim pticama Par linija (2023.) zadržala je temu i perfekcionističko oblikovanje reducirane forme, ali intervencije na plohi su drugačije: pojavilo se oslikavanje linijskim strukturama. Oslikavanje kamena? Ništa čudno, kaže Ivana, pa i stari Egipćani i Grci su bojali kamene skulpture. Linijski crtež nas vodi po skulpturi, mijenja formu, naglašava plohu, prisiljava naš pogled na kretanje. Uz to, skulpturu izdaleka čini vidljivom. Zna ona koliko je važno biti iskren i izvoran u dijalogu s formom. I odgovoran, prije svega, prema sebi i svome vremenu. I koliki je izazov živjeti od kiparstva. Uza sve suvremene trendove i materijale, izabrala je najtradicionalnije materijale i kiparske postupke, afirmaciju forme i formalnih odnosa. Ovom izložbom predstavila se kao kiparica ozbiljnih ciljeva i zahtjeva. Koja ima svoje razloge i odgovore na pitanja kako ostvariti sebe. I formu koja će znati trajati.”
Branka Arh

Ivana Postić
Završila je Srednju školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Diplomirala na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2016. Članica HDLU Rijeka. Izlaže od 2003.
Sudjelovala na više samostalnih i skupnih izložaba: Dlijetomi i kistom Svetome Kuzmu (likovna kolonija, 2003.), Uliks (Likovna kolonija Rab, 2008.), 5. Kiparsko srečanje Skultura 2001 (Jeremetišče, 2009.), Razstava študentov ALUO, Mizart (Metelkova mesto, 2009.), Festival Zmaj ma mlade (Postojna, 2011.), Slovenska kiparska razstava (Zavod za kiparstvo, Ljubljana, 2011.), Večernji akt (Kulturni center Delavski dom Zagorje, 2011.), Razstava, mostra, exibition (Postojnska jama, 2012.).
Izložba INTERakcija (u suradnji s akademskim kiparom Matejem Vočancem) u Pomorskom i povijesnom muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 2012. otkupljena je i dio je stalnog postav dječje muzejskog postava – Čudotvornica.
Gradska galerija Crikvenica, Crta, boja, oblik (Crikvenica, 2013.), Skulptura poslije skulpture (Kortil 2022.), Novoprimljeni članovi HDLU Rijeka (Rijeka 2023.), Gradska galerija Crikvenica, Ptica i ideja o ptici (Crikvenica, 2023.), Od ptice do znaka, Galerija Fonticus (Grožnjan, 2024.), Međunarodni bijenale minijature (Gornji Milanovc, 2024.) i skupna izložba Distopija Galerija Fonticus (Grožnjan, 2024.).
Sudionica 43. saziva Goranske kiparske radionice 2022. s dvije javne skulpture postavljene u Fužinama (Ptice) i Lokvama (Sve pet).
Surađuje s više muzeja i galerija u pripremi izložaka za stalne postave (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić – Crikvenica, Muzej Domovinskog rata – Karlovac, Gradski muzej Virovitica, TIC Velika gorica).
Živi i radi u Istri.
tel. 091 887 6063, e-mail: ivanapostich@gmail.com

Izložba “Prije leta” – Ivana Postić
HUiU galerija 10.4.-1.5.2025.

Radno vrijeme: pon-pet / 10:00-14:00 i 16:00-20:00

Izložba je financirana sredstvima Odjela za kulturu Grada Pule, Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova.
Galerija HUiU (Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika)
Zagrebačka ulica 27, Pula

Kristina Antolić, inspirirana Gauguinovom slikom D’où Venons Nous / Que Sommes Nous / Où Allons Nous? i kompleksnom simbolikom Dürerove Melencolie I, traži odgovore prilagođene vremenu i okruženju u kojem živi. Ona stvara velike trodimenzionalna tekstilne objekte razvedenih jastučastih površina i raznih tekstura na koje otiskuje grafike ili ih oslikava akrilnom bojom. Na ovoj izložbi, kroz umjetnički dijalog s Gauguinovim i Dürerovim djelima, otvara prostor za reinterpretaciju univerzalnih pitanja iz suvremene perspektive. Kao Gauguin propituje vječno pitanje smisla ljudskog životnog puta (od kolijevke do groba) ne zaboravljajući nas podsjetiti na nesigurnost i strahove suvremenog čovjeka, kao ni njegovu izraženu žudnju da bude prepoznat, autentičan. Kristinin simbolizam, kao i njenih prethodnika, izražava bogatstvo namjerno zagonetnog (počesto i dvosmislenog) unutarnjeg svijeta vizija i emocija. On evoluira od znakova ukorijenjenih u antičkoj, zapadnoj, pa ne-zapadnoj (orijentalnoj) i vlastitoj izmišljenoj mitologiji do prijelomne faze kada simboli gube svoju grafičku formu, pretvarajući se u, kako ih ona naziva, parole. U novijim radovima počela se intenzivno javljati boja koja se opet može tumačiti na razini simbola. Bijeli Vertigo i kompozicija u plavom, oboje predstavljaju isto stanje duha kao i Dürerova Melencolia I: sjetu i usamljenost duše zarobljene u fizičkom tijelu, u njenoj borbi između velikih očekivanja i iscrpljujuće introspekcije koja često paralizira kreaciju. No, Kristina razrješenje pronalazi u čistoći, u bijelom, u prirodi – na svom Šumskom izvoru, mjestu gdje izvire istina i koje treba očuvati u današnjem bremenitom svijetu.
Postav izložbe s radovima nastalim u razdoblju od 2021. do 2024. godine, uključuje toteme, mreže i tapiserije, postavljene tako da sugeriraju prostor slobodnog kretanja i moguće ih je promatrati iz različitih kutova. Ovakva prostorna fleksibilnost odražava diskontinuitet oblikovanih poruka, dopuštajući svakom promatraču da sam traži smjer interpretacije.
¸Kristina u svojim djelima suptilno evocira povijesno prepoznate simbole, smatrajući upravo njih nositeljima autentičnosti u suvremenom svijetu. Pokušaj odgovora na pitanja odakle dolazimo i što smo skriven je u slojevitosti njezinih radova, u kulturnom kontekstu, političkoj stvarnosti i osobnoj žudnji za istinom. Kroz ove radove, autorica nas poziva na samoanalizu i istraživanje vlastite pozicije unutar kompleksnog svijeta koji dijelimo; da sami otkrijemo kamo idemo.
Radovi predstavljeni na ovoj izložbi nisu samo refleksija prošlosti i sadašnjosti već i izazov za budućnost — poziv na preispitivanje, na promišljanje o univerzalnim pitanjima koja nas već stoljećima zaokupljaju, ali i na potragu za autentičnošću u vremenu globalne nesigurnosti. Kristina Antolić svojom umjetnošću svjedoči kako su odgovori na ova pitanja skriveni u nama samima — u našim tradicijama, kulturnom naslijeđu i umjetnosti koja nas sve povezuje.

Elizabeta Wagner

O autorici
Kristina Antolić živi i radi u Zagrebu gdje je završila Likovnu akademiju na nastavničkom smjeru specijaliziravši se u grafici. U svojim novijim radovima spaja tehnike i medije poput otiskivanja, slikanja i šivanja. Radove je izlagala na desecima grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Izložba u Galeriji HUIU je jubilarna kao deseta samostalna izložba.
Web stranica: https://kristinarismondo.wixsite.com/portfollio

Izložba i program HUiU galerije financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Pule – odjel za kulturu, Zaklade Kultura nova i Istarske županije – odjel za kulturu i zavičajnost.
Izložba traje od 20.2. do 14.3.2025.
Radno vrijeme: pon-pet , 10-14 i 16-20 h
HUiU galerija
Zagrebačka 27, Pula

Pisma sebi: Dnevniku u prostoru
Izložba pod nazivom Pisma sebi predstavlja prostornu instalaciju “Pisma sebi Vol. 2” koja kombinira tekstualne intervencije i likovni izričaj kako bi istražila dinamike ranjivosti, opraštanja i osobne transformacije. Izloženo djelo predstavlja iskorak – odnosno korake koji sugeriraju postajanje vidljivim, konkretno, postajanje vidljivom osobom. Pitanje identiteta kao kulturološkog konstrukt, dinamike postajanja u kojoj se miješaju očekivanja sredine, otkrivanje razlika i vlastitosti svakoga pojedinačno, no i učenja o sebi kao i prihvaćanja sredine ili prihvaćanja razlike u sredini koja nameće svoja očekivanja.
Početci rada vežu se uz 2018./2019. godinu, za vrijeme studija, kada iz potrebe za izražavanjem vlastite osjećajne stvarnosti autorica na tanko izvaljanu keramiku glinu utiskuje kratke rečenice kojima izriče odnosno ispovijeda svoje misli, tjeskobe i osjećaje i sjećanja.
Djelo se sastoji od tisuće keramičkih “pisama” izrađenih od razne bijele keramike i porculana, otisnutih osobnim izjavama koje umjetnica bilježi od 2018. godine, te je osmišljeno kao životni projekt koji kontinuirano zabilježava, raste i evoluira. Svaka izjava sadrži trag razgovora, osobnih iskustava i refleksija, od kojih su mnoge proizašle iz dijaloga s bližnjima, psihologinjom, prijateljima i kolegama. Djelo poziva publiku da se uključi: čitanjem, šetnjom i interakcijom unutar instalacije.
Instalacija se prilagođava prostoru, formirajući stupove, tunele, redove ili slobodne viseće kompozicije, uvijek iznova reinterpretirajući svoje značenje.

„Pisma sebi Vol. 2“ započela sam kao oblik osobnog dnevnika – zapis o životu koji nastaje kroz ciklus introspekcije, transformacije i iscjeljenja. Izjave koje utiskujem u glinu dolaze iz mojih misli, razgovora i iskustava, najčešće onih koja su bila teška i izazovna, ali također ponekih sretnih trenutaka – s prolaskom vremena rečenice postaju kompleksnije, ranjivije, slobodnije, pa čak i pozitivnije, time postaju dokaz o prolaznosti vremena. Izbacujem ih iz sebe kroz meditativni umjetnički proces kako bih se oslobodila tereta prošlosti i otvorila prostor za opraštanje.
Ovaj rad predstavlja moju borbu s anksioznošću i depresijom koja je krenula tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, ali i proces postajanja vidljivom, kako sebi tako i drugima. Svaka izjava nosi dio mene, mojih misli, sjećanja, ali i nade. Publika je pozvana da čita, analizira i istražuje kroz instalaciju, čineći je dijelom svoje interpretacije. Na taj način rad postaje dinamično i interaktivno iskustvo koje se nikada ne ponavlja na isti način. Nadam se da će „Pisma sebi“ nastaviti rasti i pričati priču o životu, promjenama i opraštanju.“ Tea Teodorović

 

Izložba i program HUiU galerije financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Pule – odjel za kulturu, Zaklade Kultura nova i Istarske županije – odjel za kulturu i zavičajnost.

Izložba traje od 23.1. do 14.2.2025.

Radno vrijeme: pon-pet , 12-20 h
HUiU galerija
Zagrebačka 27, Pula