Pero Šćulac – Ako baš ne treba ime, možda i ne bih

Radovi u kojima se isprepliću arhitektonski modeli, crtež i skulptura uz miješanje osjetljivih materijala, poput papira i platna, s grubim građevinskim materijalima, rezultat su procesa inspiriranog promatranjem života u gradu u kojemu su građani naučili živjeti uz prazne prostore – prazne kuće, zgrade, tvrđave i cijela područja. Razmjer neiskorištenosti takvih prostora za mali grad poput Pule je kolosalan. Takav je i potencijal tih praznina. Neiskorištenost tih prostora inspirativna je za individualne i kolektivne scenarije.